Tuesday 2 June 2009

Stereo stihovi

U Brankovoj ulici, nedaleko od ugla sa Pop-Lukinom pronalazim dve knjižare-antikvarnice, gotovo zid uz zid, na pet koraka razdaljine.

Miris prašnjave hartije, kovitlaci ko zna čijih posveta i sećanja, dobro poznate korice "Hit" izdanja, "Nolit", "Narodna knjiga", nekada crvene knjižice, sada nekako više roze izdanja "Rada"... čak i fenomenalna, zaista zaboravljena "Izvinite – izvinuo sam se" iz koje sam naučio korisnih stvari barem koliko iz "Alana Forda", ako ne i više.

Možda i ne bih ušao, da nisam nekoliko dana pre toga (vikend je bio, zatvoreno) ugledao u izlogu "Stereo stihove" Dragoslava Andrića, jednom davno pozajmljenu ko zna kome, da se nikada ne vrati. Naravno, ovaj primerak je lišen čuvenih korica – psihodelične fotografije rock'n'roll krika, ali je to u ovom trenutku manje važno od onoga što je unutra.

Za one koji ne znaju, "Stereo stihovi" je zbirka perfektno prevedenih tekstova moderne muzike – Woody Guthrie, Dylan, The Beatles, Stonesi, Hendrix, The Doors, Janis ali i Patty Smith – sve do (meni u doba dečaštva najvažnijeg) novog talasa, perfektno predstavljenog kroz Joy Division, Gang of Four, Clash, Stranglers, XTC, čak i Bauhaus (čijem razumevanju, priznajem, ni prevođenje nije u potpunosti pomoglo) ... da bi se sve završilo kratkim, ali ponovo važnim, nezaobilaznim stihovima "domaće" scene.

Prvi put sam knjigu pozajmio od Mirona (nije nevažno – živeo je na 300 metara od knjižare u kojoj sam danas kupio knjigu). Onda od Ane. Mislim da je i Srđa imao primerak. Onda sam došao do sopstvenog primerka koji se ubrzo natopio dima silnih tuđih cigareta, upio paru i miris taloga mnogih kafa i Badelovog ruma. Onda je i nestala. Ali – već sam je znao gotovo napamet – i nije bila važna samo zbog prevoda onoga što sam čuo, naprotiv – bila je puna stihova bendova o kojima ništa nisam znao, ali sam ih čitao, odnosno – mnoge od bendova sam upoznao tako, posredno, čitajući ih u prevodu čoveka koji je, bez obzira na totalnu žanrovsku eklektiku, umeo da ih prevede na moj jezik i čak – i danas verujem – sačuva i u tom prevodu ritmiku, gnev, buku koja je krasila mnoge od njih.

Bez "Stereo stihova" verovatno nikada ne bih uzeo od Borivoja "Solid Gold" od Gang of Four, ne bih imao strpljenja i razumevanje za tetkino slušanje Dilanove rane faze, verovatno bih promašio XTC, ne bih razumeo mnoge muzike koje su došle posle, ne bih uhvatio sjajne niti koje povezuju rock'n'roll i ozbiljnu poeziju, umetnost, konceptualizam, strast – ali i propast.

Zato sad prekucavam iz knjige:

"Razrok i bezbolan" (Crosseyed and Painless)
David Byrne/Talking Heads (segment)

"Fakta su jasna fakta su krasna
Fakta su lenja fakta su kasna
Ne idu fakta bez doktrine
Ono što nećeš fakta ne čine
Istinu fakta lako krive
Posuvraćeno fakta žive
Fakta su stari preživari
Fakta su nule na licu stvari
Fakta ne remete nabor brokata
Fakta izlaze zalupiv vrata
Ispisana su na tvom liku
Fakta menjaju svoju sliku

Još čekam... Još čekam... Još čekam... Još čekam...
Još čekam...
Još čekam... Još čekam... Još čekam... "

Opet taj osećaj: čitanje muzike, u potpunoj tišini, uz tupkanje nogom u ritmu...

No comments:

Post a Comment