Saturday 19 June 2010

"Godina knjige i jezika"


Andrej mi ovu i druge fotografije šalje pod naslovom „Znaci vremena“ i to sa druge strane planete, stigla bruka sve do Pacifika - i ja se najpre dosetim „Znakova pored puta“, onda shvatam da taj put, zapravo više ne postoji, makadam je to postao, kao što i spomenuta knjiga verovatno više nema nikakvu drugu vrednost - izuzev dekorativne. U centru Beograda, u kafiću "TimeOut" su, želeći da obogate prostor, postavili police za knjige. Ali, police su plitke, zašto bi zauzimale onoliko prostora, te su knjige - prepolovljene, po širini.

Džejms Džojs: „Portret ume u mlados“
Anto Čeho: „Sabra del“
???
Predlažem da se ponuda kafića obogati i sledećim naslovima:

- „Ukroćena goro“ (Vilijem Šeks)
- „Romeo i Jul“ (isti pisac)
- „Braća Karam"
- "Gospođa Bova"
- "Gospodar Prst"
- "Hobi" (Dž.R.R.Tol'ki)
- „U potpalu“ (Vladimir Arsen)
- „Seja u svemiru 2010“
- „Otpad“ (Dobrica Ćos)
- „Edi“ (Sofokle)
- „Tako je govorio Zara“

Nije smešno.

Za razliku od one prethodne generacije novopečenih bogataša, koja je knjige kupovala „na metar“ i uklapala boju poveza sa bojom polica ili tepihom – svesna da postojanje knjiga u domu daje kredibilitet vlasniku samih polica, ovi novi knjige prosto – seku na pola, ne bi li se uklopile u dubinu polica i kompletan ambijent kafića, učinili ga „duhovno bogatijim“, stvarajući iluziju iluzije, pan-simulaciju i odgovarajuću sliku odnosa Srbije prema pisanoj reči.

Postoji priča o kafedžiji u Novom Sadu koji je kafić oblepio tapetama koje stvaraju iluziju postojanja police sa knjigama. To je poštenije.

U okeanu strašnih stvari koje iz dana u dan vređaju i ukus i inteligenciju, ovaj čin ipak stvara najdublji vir i izaziva u da se u glavi pokrenu morske pijavice. Nije ovo došlo iznenada.

Jedna za drugom, padale su knjižare u centru grada i ustupale mesto low-budget krpicama; onda su se došle i akcije: kupovinom mleka za telo dobijate i – knjigu; onda smo se smejali načinu na koji naša mladež prepričava lektiru, iako uveliko nije bilo smešno – a ovo nedelo samo je logičan završetak jedne epohe i to u godini koju je Ministarstvo kulture prozvalo godinom „Knjige i jezika“, tokom koje se isto to Ministarstvo oglašava nemuštim, komunikacijski očajno sročenim spotom „Ko čita – pobeđuje“, zasnovan na neprirodnoj, suvišnoj vezi između čitanja i fudbalske igre, na način koji ne bi ubedio ni najdobronamerniju dušu da posegne za (celom, neprepolovljenom) knjigom i možda nešto između korica - i potraži.

Verovatno ne postoji nijedan zakon koji bi ovakav vandalizam mogao osuditi, sigurno nijedan koji brani vlasniku/privatniku da u svom enterijeru radi štagod poželi. Zato je bojkot kafića „Time Out“ najmanje što se može učiniti, za početak. Postoji toliko drugih, manje uvredljivih mesta.

A može se i onako, sočno, iz duše zaustiti: testerom ti predugačke špicaste cipele skraćivali; nule ti na godišnjem izveštaju odstranjivali poreskim makazama, na prodaju robe u pola cena prisiljen bio, samo petnaest slova u govoru koristio.

19 comments:

  1. Videla sam ovu priču prvo na TV-u, a onda i kod tebe i pomislila da je ovo stvarno ispod svake granice svarljivosti. "Knjige na metar" i lažni omoti bez sadržaja su bili blaga šala, naspram ovog "kasapljenja". Ipak, u kafićima, najvažnije je "posaditi" plazmu, jer tu je SP, dolazi Wimbledon, a i od Fashion TV-ija ne mreš pobeći. :-D Živele kafane!(koje su u izumiranju) :-)

    ReplyDelete
  2. Nemam nista protiv "sađenja plazme" ;), ali se onda lepo žanrovski odrediš - ili plazma ili knjige...

    Ne mogu ni da naslutim šta je sledeći korak... razmišljam... ali, u tome je sva draž ovog ludila: šta god da bude pretpostavka - neće biti tačna!

    ReplyDelete
  3. Ovakvih tekstova treba da je više, ne samo na blogovima, već i u novinama, TV reklamama, i mestima koje naš narod tako rado posećuje, kao što su kladionice.

    Prvi šok sam doživeo kada je u Čačku zatvorena knjižara "Plato", a u istom prostoru otovrena jedna od banaka, pa sam o tome morao da "lanem" na blogu. (http://sluhzaduh.mojblog.rs/p-zvona-i-praporci/71274.html).
    Dobro si pomenuo da "oni odozgo" žele sportskim rečnikom (duhom?) da nateraju ljude da čitaju knjige. Mogao bi neko već malo glasnije u tom pravcu da počne da priča ono što je, valjda postao i fazon da Dule Vujošević:
    - svakog dana pročita po jednui knjigu
    - svoje igrače tera da u karantinu ili dok putuju na utakmice, čitaju knjige.

    Ipak, mislim da je današnjoj vlasti i dobrodošlo da im narod bude nepismen, jer takav neće umeti ni da se buni, protestuje, verbalno artikuliše svoj bes. Loša vest je da kad ne mogu rečima, ljudi prelaze na motke.

    (izvini za ovako dug komentar, ali ova tema me uvek "raspomami")

    ReplyDelete
  4. Švedska država je, želeći da reši taj problem nedostatka biblioteka, organizovala sistem od nekoliko stotina "mobile libraries" - koje kruže po državi, od gradića do gradića, od sela do sela - da bi ljudi mogli da čitaju.

    Svaka iole mudra vlast bi morala da zna to o čemu pišeš: nepismeni se olako posle dohvate motke, a pismenima se servira ono što bi trebalo da prihvate kao suštu istinu. Problem nastaje kada polupismeni misle da mogu da zamažu tragove i poture nešto pismenima...

    A ovo za D.V-a su mi ispričali nedavno kao surovu zbilju... Sad čekam da mi neko doturi i listu naslova :)

    ReplyDelete
  5. I ja ovo dobila na mail...i prvo sto mi je palo na pamet je akcija koja je morala da se izvede da bi se dobili ovako precizno seceni primerci knjige. To fino vidis da nije neko uzeo kucnu testeru pa pilio...nego spakovao, pa na noz u stampariju.
    E tu nastaje moj zbun!
    Tovaris, istovaras, slazes, seces, vracas...koliko ljudi je bilo svedok ovog kasapljenja reci.
    Zarad kaficke "estetike".

    Mada, da vidis na sta lici taj u ns sa tapetama, ne bi mislio da je ok :)
    Uzas nad uzasima.

    ReplyDelete
  6. jesi u pravu, to je (bre) lanac ljudi...

    ne znam na sta lici taj u NS, ali, razmisljam: on je kupio kitch tapete, nije sekao/unistavao/rezao... prosto mi deluje kao manji zlocin, tj. tapetama je ostao u domenu vizuelne, ali ne i materijalne i ostalih steta... ne znam, postaje sve teze procenjivati koji je kamen tezi, kad nijedan ne mogu da pomerim...

    ReplyDelete
  7. prionimo!

    http://www.bombayharbor.com/productImage/0393322001158577115/Craft_Stationery_Adhesive_Tape.jpg

    ReplyDelete
  8. Majstore!...

    Mogu li ipak deo trake da sacuvam za mali obracun sa vinovnicima...?

    ReplyDelete
  9. Dobro zapažanje da ovo nije tek nečiji izgred već deo procesa iz bliže i dalje istorije od biblioteke u Aleksandriji, preko inkvizicije, ali i bombardovanja fosfornim bombama biblioteka u Sarajevu,Dubrovniku i Osijeku tokom devedesetih. Svejedno je da li se knjigama "dekoriše" zid ili kamin.

    Ipak, uništiti knjigu spaljivanjem je definicija vandalizma, a obogaljiti je ovako sečenjem na pola je i više od toga, to je podizanje spomenika padu u divljaštvo i primitivizam. Ko se s tim miri, miri se i sa mogućnošću da mu deca postanu kanibali. Bez šale i preterivanja, pakao je iza ugla..

    Namerno uništavanje novca je zato zakonski zabranjeno i kažnjivo. Čini se da smo skloniji brojanju nego čitanju.

    ReplyDelete
  10. @nebojša: za vinovnike upotrebi izolir traku-cvršća je. =)

    ReplyDelete
  11. Dobro ljudi ne preterujte, čovek je neporono težak šaban, ali opet, on nije uništio unikatne primerke knjiga (a tiraži tih knjiga su daleko veći od 1). To su samo predmeti koje je on uredno platio i može sa njima da radi šta mu je volja. Sad što džiber, to je druga stvar.

    Novčanice su već nešto drugo. Novčanicu kao predmet poseduje država i samo ti je pozajmila kako bi imao dokaz da raspolažeš određenom vrednosti u obliku valute.

    ReplyDelete
  12. Ma znam ja da je to nekaznjivo i da svako moze sa svojom imovinom da radi sta zeli: ali, ovakav stav me prosto inspirise na bojkotovanje mesto, anti-preporuku ka drugima i sl... Ako nista vise: imace manje para za opremanje nekog novog kafica u kojem ce, na primer, da sece enciklopedije...

    A ako dziberluk obelezimo na vreme, postoji mala, ali postoji sansa da se ne rasiri mnogo, vec samo malo... Kao virus.

    ReplyDelete
  13. I meni je stiglo od drugarice na mejl, ali sam valjda u fazi kada više ništa ne može da me iznenadi. Istina, rado bih čitala one tvoje predloge, pogotovo Edija i Zaru... još ako nađeš Deltu ili Ušće za čitanje... e radosti :)

    Ne znam kakva su iskustva ostalima, ali ko je samo malo zagazio u današnji obavezni obrazovni sistem Srbije - sve razume. To više nisu nastavnici, mučitelji, maltretirači ili super likovi, to su sada neki potpuno neprepoznatljivi mutanti kojima tek tako dajemo decu, a o medijima ni reči više, tu sam odustala.
    Prošle nedelje vidim bilbord gde žena u godinama drži greb karticu i u oblačiću piše: Super, sada imam novac, idem odmah u šoping! Smejala sam se pola sata... kroz suze. Kako je gorak, a kako vrlo istinit film "Idiocracy".

    E, da, izvini na privatizovanju tvog prostora, ali moram...
    @Etotako, videla sam košulju sa ruskom kragnom, onako lepa, damska kod Kineza na dnu Cetinjske baš juče.
    Nas dve ipak čitamo, pa nam se valjda ovo i oprašta ;)

    ReplyDelete
  14. Lepo si se setila Idiocracy, premisa tog filma je fenomenalna, u realizaciji mi je nesto manjkalo, odnosno delovalo mi je kao da nije promisljen do kraja... ali, mozda samo prestrogo sudim, bez razloga.

    Imam nekoliko prijateljica koje rade po nasem skolstvu i ponekad zaista tesko shvatam kako sad taj sistem funkcionise. Zato, dosta teskih tema, nemam nista protiv oglasavanja gde se mogu naci kosulje sa ruskom kragnom i dobro pecivo, takve stvari, ocigledno, sve ovo cine podnosljivijim.

    p.s. dodajem na pricu o seckanju knjiga ovaj spot. Za etotako sam siguran da ce uzivati, verovatno ce i ostali:

    http://www.youtube.com/watch?v=F_jyXJTlrH0

    ReplyDelete
  15. Prvo zbog njih spaljujemo, onda njih spaljujemo, sada secemo. Prosto da pomislim da je ovo poslednje i najjadnije, cisto zbog praznine razloga, prethodnici mu su barem imali ideologije. (Taj novosadski nije los na prvi pogled, privuce paznju ali vec posle par sekundi pocinju da peku oci, sve mislim od nedostatka tog specijalnog mirisa knjiga na jednom mestu.)

    I ne mogu nista drugo nego da se smejem od muke te mi kasapljenje Arsenijevica dodje urnebesno.

    U POTPALU!

    Istorija se ponavlja.

    ReplyDelete
  16. Ne znam da li je ispravnije reci da se istorija ponavlja ili da ne umemo da preusmerimo buducnost?

    ReplyDelete
  17. Meni iz glave ne izlazi naslov
    "omeo i juli" :)

    ReplyDelete
  18. Kad sam prvi put cula za ovo, plakalo mi se, jer sam situaciju posmatrala iz svog ugla - ja nikada ne bih "povredila" knjige. A onda se setim da smo svi mi razliciti i da niko od nas ne moze sa sigurnoscu da tvrdi da je bas ovo njegovo ispravno (koliko god mislili da smo pametni/pametniji) i da nije nase da sudimo, jer ce i nama suditi. Citave sume su posecene da bi se ove knjige rodile, onda vise nikome nisu bile potrebne - sada su bar reciklirane, a ne unistene. Dobra stvar sto je ovaj pokolj podsetio sve ostale da knjige postoje i da su tu da se citaju.
    Losa stvar je predlagati bojkot radnji otvorenih na mestu preminulih radnji. Life goes on, knjige se mogu kupiti i na drugom mestu, a taj ko je umesto knjizare otvorio kafic sada verovatno moze da jede bogatije nego ranije. Lepo je hraniti svoje pozitivne vrednosti, ali nekada je opsti boljitak prioritet...
    I najveci humanista nekad izgubi kompas u svojoj borbi, pa postane nasilnik misleci da je humanista, zato treba ici polako, govoriti tiho, pratiti tok mislima i ici svojim putem.

    ReplyDelete
  19. Ne mislim da je bojkot određenog proizvođača/prodavnice/proizvoda na bilo koji način nasilan ili pogrešan. Najmanje što mogu da učinim je da osobi čiji su "svetonazori" takvi da seče knjige na polovine je da mu ne povećavam profit. Ovo nije reciklaža - jer reciklaža podrazumeva da određena materija ponovo bude prerađena radi daljeg iskorišćenja u nove svrhe. Ovde je svrha isključivo dekorativne prirode, i to od one vrste koja će u narednom koraku skraćivati ulja na platnu da bi se uklopila u širinu rama koji enterijeristi/vlasniku kafića odgovara. Kao što ne bih ostao miran da neko okači 3/4 slike Miće Popovića, fitovane tako da se uklapa u enterijer kako bi oni hteli, tako ne pristajem ni na ovaj zahvat. To je za mene "ići svojim putem".

    ReplyDelete