Saturday 18 February 2012

“Nećemo o politici“ (Branko Dimitrijević)

Nedeljama sam obigravao beogradske knjižare raspitujući se o novom izdanju ove knjige Branka Dimitrijevića, pisca koji je „Oktoberfestom“, „Hoćeš li da popiješ nešto“, kao i ovom knjigom davno promenio moje shvatanje literature, procesa pisanja ali i Beograda o kojem je pisao i koji je tada još uvek postojao - ali nije bio u potpunosti dostupan nama, tada maloletnima.
.
Konačno, pronašao sam je u „Beopolisu“ – i koliko me nije mrzelo da se probijam kroz ledenu mećavu prošlog vikenda, toliko mi je konačno bilo toplo oko srca, kada sam je ponovo otvorio, nakon toliko godina.
.
„Nećemo o politici“ je objavljena prvi put još 1985. godine i to u ediciji „Super Roman“ a sa – u ono vreme radikalnim - koricama Koste Bunuševca i uvodnom napomenom: „Roman u vidu sitne zanimacije za široke narodne mase – naročito prilagođeno onima koji ne postavljaju visoke zahteve pred literaturu“.
.
Dvadeset i pet godina nakon prvog čitanja i dvadeset i sedam godina nakon prvog objavljivanja, korice Koste Bunuševca bile bi, verovatno, još veća provokacija nego tada¸ dok je uvodna napomena na temu „zahteva pred literaturom“ – nestala. Ali, ta dva detalja nikako ne umanjuju lepotu Dimitrijevićeve knjige. Štaviše, nakon toliko vremena, ona funkcioniše poput freeze frame-a iz osamdesetih, oivičena gubljenjem vremena u kafani, a prožeta pričama koje nezaposleni junaci knjige neprekidno nalivaju jedni drugima, opijeni beskrajno zabavnom logorejom koja pršti na sve strane, zagledani u ono što nisu postali, u Pazolinija, Bunjuela & ekipu, ne gubeći nadu da će to postati, iako je sve nestabilno.
.
Iako raspričava slične motive kao i tamni i depresivni „Oktoberfest“ – ova knjiga je zabavni prozor u deceniju koja je prethodila kraju. Raspad se tek skromno probija kroz dijaloge (to postaje sada vidljivo), sve je još uvek stabilno i bezbrižno, budućnost deluje svetlije, iako su restrikcije struje i benzina bile sasvim normalna stvar.
.
Obavezno čitanje.
.
Umesto trailera - novi izdavač „Čarobna knjiga“ učinio je dostupnim prvih dvadesetak stranica knjige - na ovoj adresi (PDF) >>
Nadam se da će uskoro pojaviti i reprint "Oktoberfesta" i "Hoćeš li da popiješ nešto?"
.
Soundtrack? 
"Ja ne želim raditi od sedam do dva..."
.
.
Dodatak: gostovanje Branka Dimitrijevića na B92, 2006 >>
.
p.s. Zlatko me podseća na važan detalj: ovo, ponovljeno izdanje autor je "posvetio uspomeni na Slavena Kranjca Mocu (1962-2009)", ljudinu..
.

11 comments:

  1. Toplo preporučujem i čitanje ovih 20ak strana sa linka :)

    Trivia podatak: recenzent prvog izdanja bio je Dragoš Kalajić :)

    ReplyDelete
  2. To prvo izdanje sam kupio devedesetih na pijaci od nekih Roma koji su prodavali sve i svašta. Međutim problem je što prilikom kupovine nisam primetio da knjizi fali prva glava :) Imam je i dalje, ali je nisam pročitao tako da mi ovaj PDF dođe kao taj nedostajući deo. Inače, Dragoš Kalajić je bio urednik "Super Romana". Sećam se da sam čitao i "Metro" od Milana Oklopdžića koji je deo iste edicije. Bilo je tu još dobrih naslova.

    ReplyDelete
    Replies
    1. I danas sam u posedu izdanja "Gospodara Prstenova" iz 1988, u trecoj knjizi nema pola jednog poglavlja, vec je 2x isto, morao sam da fotokopiram od drugara... A suvišno je reći da je to poglavlje velike bitke :(

      "Super-roman" je valjda objavljivao iskljucivo "naše" pisce, korice su uvek bile nešto sumanuto, to je sve čega se sećam ;)

      Delete
    2. Mislim da su objavljivani samo naši pisci, ali ne bih smeo da se zakunem. Nema veze, razumeli smo se :) Pozdrav!

      Delete
  3. Meni je tu knjigu doneo prijatelj pre x godina, i to strogo konspirativno zavijenu, pa u rancu, posto ga je bilo sramota da se druži sa nekim ko to nije pročitao (!?). I onda sam morala da mu strogo obećam da ću je vratiti u roku od 5 dana i da nikom, ali ama baš nikom neću zucnuti da je imam.
    Naravno, pročitala sam je za 2 sata, otplakala od smeha na neke delove i eto..
    Inače, išla je neka priča da je ta knjiga bile najviše kradena sa tada aktuelnog sajma knjiga. Ako jeste istina - potpuno razumem. Limunada, ali savršeno osvežavajuća.

    ReplyDelete
  4. "Strogo konspirativno zavijenu" :))) Tako sam i ja neke druge knjige i filmove nosio nekim ljudima, istina u manje konspirativnom fazonu.
    A naravno da ima "kultnih" knjiga koje ni ja nisam procitao do danas, "dešava se i u boljim kućama", što bi rekao jedan moj prijatelj.
    Zapravo, i od toga se može napraviti šira priča, na primer: 39 kultnih naslova koje nisam pročitao... Hm, može da bude zabavno...
    Nisam znao za ovaj detalj u vezi sa kradjama na Sajmu knjiga, ali mi deluje kao potpuno moguce, vredi proveriti :)

    ReplyDelete
  5. Čitao bar 10-ak puta, svaki put sa oduševljenjem!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sad shvatam koliko je godina prošlo od poslednjeg čitanja... vreme je za novo! :)

      Delete
  6. И опет је нема у продаји, сада када сам се после једно 20-ак година сетио да је поново прочитам, питај бога како и зашто.

    Ако се неко пита зашто је није било у Градској библиотеци, није је било јер сам један од 3 тадашња примерка ја лично украо када сам тамо нешто стажирао 95. године :)

    Нажалост, како то код лопова бива, тај примерак је неко мени здипио, не знам ни када ни како, и свакако га сада немам :(

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pojavi se poneki primerak na sajtovima tipa kupujem-prodajem, nedavno sam video jedan u antikvarnici u Đure Jakšića...
      Ima tih knjiga koje nam, koliko god puta kupili ili nabavili - nisu suđene da ih dugo imamo na polici, to je čudo.

      Delete