Sunday 30 May 2010

Κεφαλονιά


Zatrčaću se belim beskom plaže,
ugibaće se pod stopalima jedna od pet najlepših plaža na Planeti, ali me ništa planetarno neće zanimati, dok odkačem ka vodi koju su retke jonske kornjače izabrale kao svoju postojbinu, dvadeset i četiri veka nakon što su dokazani hedonisti ovde napravili prvu naseobinu, mesto za odmor kefalusa.

Brojim dane.

Pesma zrikavaca postaje sve glasnija.

Monday 24 May 2010

Starsuckers

Čini mi se, više nisam ni sam siguran - da pamtim vreme kada je uslov za poznatost bilo temeljno, vrhunsko delanje u struci ili zanatu kojem si posvećen, kada biti poznat nije bila delatnost po sebi.

Sećam se - bilo je poznatih i u ono vreme u kojem je, zvanično, kolektiv bio važniji od pojedinca. I tada su se isticali pojedinci – bilo je i tada poznatih lekara, zubara, pelivana, pisaca, vozača tramvaja, čak i – saobraćajaca.

Kada smo naišli na nizbrdicu? Možemo li nazvati koincidencijom činjenicu da kako nam je okruženje postajalo sve neprijatnije, tako smo dobijali sve više šanse najpre da gviruckamo, a onda i ako je potrebno 24/7 da gledamo kako žive, tj. kako se ponašaju – poznati?
Da li su naši obični životi u toliko lošem stanju, da je postalo neophodno što ćešće viriti u tuđe kuće, prave ili lažne i svim mogućim kanalima širiti ideju da zapravo svako lako može biti poznat, da je opšta obožavanost tu, iza ugla i da se zapravo i ne moramo mnogo truditi da bismo postali merom stvari i stavova?

Odakle nam toliko poznatih?
Nisu se oni sami množili, već je raslo tržište, mi smo ih dozvali u tolikom broju. A kvantitet je, naravno, doveo do pada kvaliteta – što je, iz ugla industrije – sjajno - jer stvara privid da smo i mi na korak od slave. Nikada, zapravo, nije bilo lakše: snimak telefonom, direktan upload na društvenu mrežu, malo pametnog deljenja materijala, kraj. U poslednje vreme uspeh garantuje i ukoliko uradite neku svinjariju koju niko pre vas nije uradio: nije više dovoljno staviti mokru čarapu na glavu i olovke u nozdrve i pevati "Sve su plaže, sve su plaže Inspektora Blaže", morate biti radikalniji u izrazu ukoliko želite viši stepen poznatosti. Dajte si oduška, publika to voli.

Neki psiholozi tvrde da nam je u genotipu zapisano da se ugledamo na vođe, odnosno najjače u plemenu. Sigurno nam je u genotipu da bismo želeli i mi biti vođama, u fenotipu nam je iskustvo da je vođama svašta i dozvoljeno. Tu je negde kratki spoj – onaj koji se pojavi na ekranu ili na naslovnoj strani magazina „mora da je važan“ ili je vođa, te se onda na njegovo delanje i ugledamo. Zato i cvetaju kompanije koje nude aranžmane „Pod pratnjom paparaca za 300 dolara na sat“ ili „Škole za buduće kandidate za Reality Show serijale“. Ko ne veruje u postojanje ovakvih institucija – neka pogleda „Starsuckers“, zanimljiv, ne i briljatan film koji osvetljava kako rađamo i hranimo zvezde. Mi.

Jasno je da ima onih koji se za status vođe bore ovakvim oružjem - ali gde se u genetskom lancu nalazi informacija o potrebi gledanja ljudi za koje smo sigurni da ih za vođe birali ne bi? Sigurno nam je i u genotipu i fenotipu i da se smejemo onima koji preuzimaju ulogu seoske lude. Da li je smisao svega ovoga da više i ne vidimo razliku između vođa i luda – da prihvatimo da su vođe lude a lude predvode?

Jedno je sigurno: kakvi gledaoci, takav i program.
Hrvatska je nedavno odustala od Velikog Brata jer to, prosto, više niko nije gledao, prestalo je da bude zanimljivo.
Piplmetar nije neprijatelj, nije to lokator, već sprava koja će upaliti crvenu lampicu u istraživačkom centru kada gledanost i kod nas počne da – opada, i to je moćnije oružje za ovu borbu nego hitno sazvane sednice RRA koja debatuje da li je nešto nepristojno ili ne i da li će biti manje nepristojno ako se prebaci sa 21h na 22.30h.


Prosto je: Power/Off.
I zvezde padalice ispune noćno nebo, neistraženo, nepoznato.

Sunday 23 May 2010

Mash Up: Brodski/Ficdžerald/Ačebe/Mangel

- „Oni pametniji uvek su pokušavali da budu lukaviji od sistema, smišljajući kojekakve načine za izvrdavanje, sklapajući sumnjive poslove sa pretpostavljenima, lažući sve više i koristeći se polurodbinskim vezama. To je zahtevalo puno radno vreme. Ali su pri tom bili svesni da se upliću u mrežu laži, pa su, bez obzira na uspešnost ili smisao za cinizam, prezirali sebe. To je bio potpun trijumf sistema: i kada mu služi, i kada se njime služi, čovek se oseća podjednako krivim.“*

- „Kad god osetiš potrebu da o nekome sudiš – pomisli samo na to da svi ljudi na ovome svetu nisu u životu imali ona preimućstva koja si imao ti“**

- „U svojoj beskonačnoj mudrosti, Bog je odlučio da me posadi baš ovde. Ja, znači, nemam prava da tražim neki prijatniji kutak u svetu, koji je doveden u red tuđim radom i tuđom pameću.“***

- „Sutra nije toliko privlačno kao juče. Iz nekog razloga, prošlost ne zrači onom beskrajnom jednoličnošću kao budućnost. Zbog svog obilja, budućnost je propaganda.“****

- „Ja ne tragam za otkrovenjem bilo koje vrste, jer šta god da mi se kaže, obavezno je ograničeno onim što sam u stanju da čujem i razumem. Niti za znanjem iznad kog mi je, na određeni način, sve već poznato. Niti za prosvetljenjem, prema kom svesno ne mogu da težim. Niti za iskustvom, jer u krajnjem slučaju mogu biti svestan jedino onoga što se već nalazi u meni. Za čim onda tragam na kraju priče? (...) Za utehom, možda. Možda za utehom.“*****

* i ****- Josif Brodski – „Udovoljiti senci/Jedan, i nijedan“
** - F. Skot Ficdžerald – „Veliki Getsbi“
*** - Činua Ačebe – „Nigerija
***** - Alberto Mangel – „Biblioteka noću“